SRPANJ – MJESEC BEZ PLASTIKE

PROBLEM PLASTIKE I ZAGAĐENJA PLANETA

Zagađenje okoliša kroz posljednjih 30-ak godina postala je tema od velike važnosti. Proporcionalno sa razvojem industrijske revolucije početkom 20.stoljeća, sve više je rasla i želja za profitom. Čovječanstvo je bezobzirno crpilo zemljina bogatstva, ponašajući se kao da su ona neiscrpna. Međutim, pokazalo se da ovakav stav polako uzima svoj danak, te da jednog dana to sve mora doći na naplatu. Zagađenje okoliša i ogromna potrošnja prirodnih resursa su pored ratova, gladi i siromaštva jedne od glavnih mana čovječanstva.

Reciklaža kao spas

Tijekom posljednjih godina pronašlo se mnogo načina da se određeni materijali kao što su papir, staklo, plastika, metal recikliraju te da na taj način dođe do manjeg zagađenja i uštede velike količine energije. Reciklaža određenih materijala podrazumijeva njihovo odvajanje, te njihovu tvorničku pripremu za ponovno korištenje. Na primjer, za proizvodnju papira ne moramo sječi nova stabla već ga možemo proizvesti od starog papira. Različite proizvode od metala možemo tvornički otopiti kako bi od njih stvorili nove proizvode od metala.

Problem kod reciklaže plastike

Međutim, za razliku od papira, metala i ostalih materijala, reciklaža plastike nešto je teži i kompliciraniji proces. Prvi razlog tome je taj da plastika ima vrlo nisku entropiju miješanja, zbog velike molekularne težine polimerskih lanaca. Laički objašnjeno, prilikom reciklaže, svi polimeri (sve vrste plastike imaju oznake″ poli″ što znači da se radi o polimerima) moraju biti gotovo istog sastava kako bi se mogli miješati. Na primjer, različite slitine koje su bazirane na aluminiju, prilikom zagrijavanja se već u prvoj fazi rastale u istu tekućinu, dok se PET ambalaže od različitih proizvođača ne stapaju u istu fazu, već naprotiv, teže razdvajanju. Drugi razlog je velika količina, bojila, punila i drugih dodataka koji se zbog velike viskoznosti (gustoće) teško odstranjuju. Ovo je razlog zbog kojeg se boje i aditivi sve manje dodaju u ambalažu za piće i plastične vrećice.

Plastični otpad moguće je reducirati i spaljivanjem, iako ovaj proces nije baš sasvim prihvatljiv. Smatra se da se za paljenje 4 plastične vrećice potroši količina kisika koja je potrebna čovjeku za 1 dan. Također, prilikom ovog procesa ispuštaju se mnoge kancerogene tvari pa je stoga ovaj proces moguće vršiti samo u pogonima predviđenima za to. Zbog kompliciranog procesa reciklaže, te očitog nemara kod zbrinjavanja plastičnog otpada, odbačena plastika polako prerasta u jedan od ključnih problema svjetske ekologije.

Što svatko može učiniti?

Samo estetike radi, kada na ulicu bacite papirić ili komad voća nećete napraviti veliku štetu za okoliš budući da se navedeni materijali brzo razgrade. Međutim, odbacite li komad plastike, zbog njene spore razgradnje, ovakav čin ne samo da šteti okolišu, već i izgleda poprilično ružno. Vjerojatno ćete se i sami složiti kako ne postoji ništa ružnije od plastičnih vrećica koje lete ulicom, plivaju u moru ili pak stoje kao ukrasi na stablima. Smatra se da oko 40% odbačenih plastičnih predmeta završi na posebnim odlagalištima gdje se jednostavno spaljuje, dok najveći dio zapravo završava u osjetljivim ekosustavima kao što su mora, vodotoci i oceani.

Zabrinjavajuće činjenice

Prema nekim procjenama, svjetskim morima i oceanima trenutačno pluta oko 150 milijuna tona plastičnog otpada. Ova brojka predstavlja oko 1/5 ukupne količine ribe svih svjetskih mora, tako da bi do 2050 godine, ako se nastavi ovaj negativan trend, u svjetskim morima moglo biti više plastike negoli ribe. Vrijeme razgradnje plastičnih proizvoda iznosi od 100 do 1000 godina, a problem plastičnog otpada nije samo u fizičkom onečišćenju. Tijekom svoje poprilično spore razgradnje, plastika ispušta zagađujuće i toksične spojeve.

Znanstvenici iz organizacije CSIRO Australija (Commonwealth Scientific and Industrial Reserch Organization) i Imperial College sveučilišta u Londonu koristeći se dostupnom literaturom vezanom uz gutanje plastike kod ptica, napravili su prostornu analizu rizika. Naime, morske ptice, kao i vjerojatno mnoga morska bića, često zamijene komade plastike za hranu, te ju tako progutaju. Posljedica ovoga je začepljenje crijeva, gubljenje težine, te na koncu smrt. Kroz navedenu analizu došlo se do zaključka da se u crijevima od gotovo 60% morskih ptica može pronaći plastika. Ovaj problem navodi se i u studijama iz 60-ih godina prošlog stoljeća, međutim, tada je postotak plastike u crijevima bio oko 0.5%, te je do 2010. godine narastao za oko 80%. Zabrinjavajuća izvješća o gomilama plastičnog otpada, izbačenog na obale havajskog otočja, te o misterioznim otocima plastičnog otpada koji plivaju morima tihog oceana, dovode nas do zaključka da problem s istim zapravo leži u tome na koji ga način tretiramo, te kako raspolažemo sa njim.

Plastika ima i svojih dobrih strana

Plastika je polimer odnosno materijal koji se dobiva iz nafte. Izumljena je 1860. godine i danas je život bez nje gotovo nezamisliv. Koristi se u mnogim gospodarskim granama, a posebno mjesto zauzima u ambalažnim i drugim proizvodima koje svakodnevno koristimo. Cilj ovog članka nije plastiku prikazati kao loš i nepotreban materijal. Mnogi proizvodi koji nas okružuju i koje koristimo u svakodnevnom životu napravljeni su upravo od plastike (televizor, računala, PVC prozori).

Plastika se također, pokazala korisnom i kod nekih ekoloških rješenja, pa tako:
– kod modernih automobila, mnogi dijelovi napravljeni su od plastike. Na ovaj način došlo se do uštede, kod potrošnje goriva kao i do smanjene emisije CO2, bez obzira na starost automobila. Također, zbog lakoće materijala postignuta je i bolja pokretljivost samog automobila.
– do navedenih ušteda došlo se također i u avio industriji gdje je uvođenjem plastičnih dijelova također postignuta ušteda goriva, a emisije CO2 smanjene za oko 30%.
– plastika je mnogo bolji izolacijski materijal negoli neki drugi materijali zbog same jednostavnosti i praktičnosti korištenja.
– upravo zbog svoje spore razgradljivosti plastika je u nekim situacijama korisnija od ostalih materijala. Na primjer, vodovodne i kanalizacijske cijevi od plastike puno dulje traju negoli metalne cijevi koje s vremenom hrđaju, te zatim pucaju.

Kako utjecati na smanjenje plastičnog otpada?

Želite li doprinijeti boljem raspolaganju plastičnim otpadom, te učiniti okoliš ljepšim i prirodnijim, brinuti se o našoj jedinoj planeti, bilo bi najbolje početi prvenstveno s vašim vlastitim svakodnevnim navikama. Pod ovim se prije svega misli na plastične predmete koje kupujemo, koristimo svakodnevno, a koje zatim odbacujemo u velikim količinama.

1. Stvar koja vam pada na pamet vjerojatno su plastične boce. Kad god ste u mogućnosti, koristite ili kupujte staklene boce. Na ovaj način smanjit ćete samu ovisnost o masovnoj potrošnji plastičnih boca. Za ovakvu promjenu postoje i zdravstveni razlozi. Pokazalo se da staklo održava mnogo bolju kakvoću vode negoli plastika, te da voda iz plastične boce već nakon 5 minuta, osobito ako stoji na suncu vrlo brzo degradira. U posljednje vrijeme u prodaji se mogu pronaći i staklene boce za višekratnu upotrebu. Zgodno su dizajnirane tako da stanu u manju torbu, a i ne razbijaju se tako lako. A ako ste pak u mogućnosti doći do pitke vode na nekom obližnjem izvoru vode, možemo reći da imate sve što vam je potrebno.

2. Umjesto plastičnih vrećica, koristite platnene. Plastične vrećice su još jedan proizvod koji se također koristi masovno, međutim mnogo češće se razbacuje po smetlištima nego što se reciklira, pa tako završi i u našem okolišu.

3. Podržite recikliranje
Ako pak zbog nekog razloga ne možete ili ne želite prestati koristiti plastičnu ambalažu i ostale proizvode od plastike, barem se pobrinite da nakon upotrebe isti završe u kontejnerima predviđenima za plastični otpad, odnosno u kontejnere za PET ambalažu. Iz ovih kontejnera, iskorišteni plastični proizvodi se dalje odvoze u reciklažne pogone i tvornice gdje se isti pregledavaju i peru, te se zatim usitnjavaju i sortiraju. Nakon toga slijedi topljenje i pretvaranje u sitne granule od kojih se kasnije proizvode novi proizvodi od plastike kao što su: posude, vrećice, kante za smeće, folije, majice i drugo. Reciklirajući iskorištene plastične proizvode, ne samo da pridonosite ljepšem i čistijem okolišu, već uvelike utječete i na smanjenje potrošnje prirodnih resursa kao što su nafta i plin.

AUTOR: Goran Mizdrak

No Comments

Post A Comment