ČAROLIJA ZIMSKOG SOLSTICIJA

Za većinu ljudi zima predstavlja mračno i nepovoljno razdoblje, tijekom kojeg smo zbog hladnoće prisiljeni povući se u svoje domove te ostaviti naše omiljene aktivnosti. Svakodnevno moramo ispunjavati određene obveze kao što su odlazak na posao, u kupovinu, plaćanje računa i obavljanje istih pada nam teško budući da velika hladnoća nije baš svakome ugodna. Međutim, bez obzira na to koliko zima može biti neugodna, ona ima i nekakvu posebnu čaroliju, a također može biti korisna i za naše zdravlje.

Razdoblje kojim zapravo počinje zima naziva se zimski solsticij. Zimski solsticij je razdoblje u godini kada su dani u godini najtamniji i najkraći. Riječ solsticij dolazi od latinske riječi Solstitium, što doslovno znači suncostaj. Događa se jedanput godišnje uvijek oko 21. prosinca, ponekad dan ranije, a ponekad dan kasnije, te obično traje do 25. prosinca. Pojava koja je posebno karakteristična za zimski solsticij je neuobičajeno kretanje sunca. Tijekom ovih nekoliko dana koliko solsticij traje, čini nam se kao da sunce stoji na određenoj točki vrlo nisko na nebu, a tijekom podneva kada je sunce u zenitu, čini se kao da se uopće i ne miče.

Astronomski gledano ova pojava je lako objašnjiva. Zemljina os je nagnuta točno za 23,5 stupnjeva tako da prilikom njenog kruženja oko sunca jedan pol je uvijek više nagnut prema suncu od drugog. Samo dva puta godišnje polovi se izjednače i to tijekom proljetnog i jesenskog ekvinocija. Najkraći dan u godini 21. prosinca službeno je i početak zime, a poseban je po tome što je tog dana sjeverni pol manje, a južni više priklonjen suncu pa stoga stanovnici južnog pola imaju najduži dan i najkraću noć, dok stanovnici sjevernog pola imaju najdužu noć i najkraći dan.

Stoga kako zemlja nastavlja svoj put, čini nam se da se nakon zimskog solsticija sunce „podiže“. Zapravo se ne podiže sunce, već se zemlja nakon naginjanja južnog pola naginje na sjeverni pa sjeverna polutka postaje obasjanija suncem.
Budući da su imali mnogo bliži odnos s prirodom, drevni narodi dobro su znali za ovaj događaj te su ga pomno pratili i obilježavali kroz razne rituale koji su sa sobom uvijek nosili simboliku rađanja i umiranja. Ritual bi obično započinjao oko 21. prosinca, a završavao bi oko 25. prosinca, što je otprilike toliko koliko traje prethodno spomenuto kretanje zemlje.

Tako je za Kelte ovaj događaj predstavljao prirodnu Novu godinu, odnosno dan kada staro Sunce umre da bi oživjelo novo Sunce. Za njih, sunce je za vrijeme tame putovalo podzemnim svijetom kako bi se ponovno uzdiglo i na svijet dovelo nove reinkarnirane duše. Nordijski narodi također su obilježavali ovo razdoblje, a nazivali su ga Yul, što znači „krug“.

U drevnom Egiptu, zimski solsticij slavio se 12 dana, kao odraz 12 dijelova kalendara. Dolaskom zime smatralo se da Oziris, otkupitelj grijeha koji ima karakteristike čovjeka i boga, umire te da se zatim ponovno rađa. Na dan umiranja Oziris bi simbolički bio pokopan, a na dan oživljenja svećenici bi iz hrama iznijeli dijete koje je predstavljalo novi život.

Zanimljiva činjenica jest da su drevni narodi koji su živjeli na sjevernoj hemisferi božanstva vezana uz sunce i svjetlo štovali u prosincu dok su na primjer Inke koje su živjele u južnoj hemisferi božanstva sunca štovali u lipnju, što zapravo potvrđuje da su zapravo pratili na koji način se kreće sunce, odnosno zemlja. Kod sjevernoameričkih Indijanaca ovaj običaj se pak nazivao Chumash. Čak i danas mnogi narodi slave blagdane koji vuku korijenje ili neodoljivo podsjećaju na rituale slavljenja dolaska zime, a datumi obilježavanja se uvijek vrte oko zimskog solsticija.

Tako u Kini imamo Dong Zhi (dolazak zime), blagdan povezan s filozofijom Jina i Janga. Do trenutka kada sunce tone smatra se da rastu sile negativne energije, a kada se sunce diže, rastu pozitivne sile.

U Iranu blagdan vezan uz zimski solsticij nazivao se Shabe Yalda. Riječ je o blagdanu koji vuče korijenje još iz predislamskih vremena kada se vjerovalo da je u najduljoj noći rođen perzijski bog Mitra, bog svjetlosti i istine.

Dolaskom islama donekle se izgubila vjerska komponenta ovog blagdana, ali blagdan se još uvijek slavi kao neka vrsta obiteljskog praznika. O tome govori i činjenica da je Yalda od 2008 godine i službeno uvrštena na popis iranske nacionalne baštine.

U židovskoj tradiciji također imamo blagdan svjetla u prosincu odnosno Hannukah, kada se svakog dana pali po jedna svijeća na sedmerokrakom svijećnjaku.
Kod slavenskih naroda oko ovog datuma slavi se Božić, što aludira na proslavu malog Boga. Međutim, mnogi stručnjaci se slažu da je termin Božić zapravo slavensko naslijeđe te da se odnosi na slavljenje pojave malog Sunca.

Dolaskom kršćanstva u ovaj ritual uvrštena je priča o Isusu Kristu. Osim toga, riječ Badnjak najvjerojatnije dolazi od običaja paljenja drveta badnja, koje se palilo diljem Europe kako bi se pojačala vatrena sila za dolazak takozvanog Novog Sunca. Vatra je u drevnim narodima oduvijek simbolizirala pročišćenje i snagu, a palila se u obliku krijesova.
Iako je kao godišnje doba prilično nepopularna među ljudima (prehlada, virusi, hladnoća), vjerovali ili ne, zima također ima i mnoge zdravstvene prednosti kojih nismo uvijek svjesni.

Zimi tijelo troši mnogo više kalorija nego inače jer se trudi održati tjelesnu temperaturu na normalnih 36,7 stupnjeva. Osim što troši kalorije, ljudsko tijelo sagorijeva i smeđe masnoće kako bi se što više zagrijalo pa stoga šetnja ili boravak na hladnoći zapravo djeluje kao jedna od zdravijih rekreacija. Inače, svi maratoni i zahtjevniji trkači sportovi održavaju se obično u kasnu jesen budući da je bavljenje bilo kakvim sportom u toplije vrijeme iznimno zahtjevno za organizam. Hladno vrijeme zapravo čini naš organizam otpornijim jer se stanice koje se u našem tijelu bore protiv infekcija višestruko umnožavaju.

Jedan od načina da se naviknete na hladnoću i da poboljšate imunitet je tuširanje hladnom vodom tijekom cijele godine. Na ovaj način će se tijelo naviknuti na hladnoću, pa kada nastupi zima, vaše tijelo će biti otpornije kako na niske temperature tako i na oboljenja. Mnogi sportaši također kao sastavni dio svog treninga koriste hladnu kupku kako bi organizam ojačao.

Niske temperature također poboljšavaju cirkulaciju u našem tijelu na način da sužavaju krvne žile te tako tjeraju krv da brže teče kroz njih, a oštar zimski zrak mnogo je zdraviji za dišni sustav i općenito za cijeli organizam jer je pročišćen od alergena i raznih kemijskih supstanci. Neka istraživanja pokazala su da ljudski mozak najbolje radi na umjereno niskoj temperaturi.

Osobe koje pate od nesanice obično imaju povišenu tjelesnu temperaturu pa bi postepeno snižavanje temperature u sobi moglo pomoći da lakše zaspete. Idealna sobna temperatura za spavanje je oko 18 stupnjeva. Ne bi trebala biti preniska jer cilj je ipak da se naspavate, a ne smrznete.
I na kraju, opće poimanje zime ne mora uvijek biti nešto odbojno ili negativno. Simbolički, zima zbog svojih kratkih dana predstavlja nekakvo mračno razdoblje koje moramo “preživjeti”, ali tama ne predstavlja uvijek nešto loše. Ona također može predstavljati pripremu ili skupljanje snage za daljnji rast.

Stari narodi imali su takozvanu snoliku svijest te su na prirodu gledali kao na živo stvorenje koje je imalo svoju posebnu mistiku. Zima je prije svega predstavljala razdoblje kada se cijela priroda umiri i krijepi. U tim tamnim i kratkim danima, kako se preporađa priroda tako se preporađamo i mi. Naše tijelo se obnavlja, a um postaje oštriji i čišći. Stoga zima predstavlja idealno razdoblje za meditaciju i ostale tehnike samorazvoja, odnosno da se odmorite od sakupljenih iskustava, povučete se u sebe i skupite energiju za buduće životne izazove.

Autor članka: Goran Mizdrak