Oceani i život na zemlji

Oceani ili svjetska mora su najveći ekosustav na planeti Zemlji. Smatra se da je oko 72 posto površine planeta pokriveno vodom, od čega gotovo 97 posto spada u morsku i oceansku vodu. Udio oceana na zemljinoj površini zapravo je toliki da se mnogi slažu kako postoji samo jedan svjetski ocean te da je on podijeljen kontinentima i otocima na nekoliko dijelova. Predstavljaju stanište za većinski dio bio raznolikosti planeta Zemlje iako je za uzeti u obzir kako je još uvijek, ogroman dio podvodnog svijeta ne mapiran i neistražen. Osim što predstavljaju dom za veliki dio životinjskog i biljnog svijeta te poveći izvor hrane za čovječanstvo, oceani također imaju vrlo važnu ulogu u kreiranju pogodnih uvjeta za život na planeti Zemlji. Tako oceani i njihova temperatura, struje i život u oceanima reguliraju klimu, vrijeme, proizvodnju kisika na Zemlji, apsorpciju ugljičnog-dioksida kao i mnogo toga drugog. Oceani su i ključan čimbenik u globalnoj ekonomiji. Iako su se odavno razvile razne druge vrste prometa (zračni promet, cestovni promet, željeznički promet), još uvijek se oko 90% trgovačkog prometa odvija se upravo preko oceana. Oko 40 milijuna ljudi zaposleno je u industriji povezanoj sa oceanima.

Proizvodnja kisika

Svi jako dobro znamo da proizvodnja kisika, koji je toliko bitan za život na našoj planeti ovisi o količini i kvaliteti šuma. Međutim, jeste li znali da su pored šuma, svjetska mora vrlo bitan i vjerojatno najveći proizvođač kisika? Znanstvenici smatraju da oko 50 do 80% kisika na planeti proizvode upravo oceani. Za takvo što zaslužan je uglavnom podvodni biljni svijet kao što su planktoni, alge, kao i određene bakterije sposobne za fotosintezu, odnosno cijanobakterije. Cijanobakterije su posebna vrsta bakterija koje koriste sunčevu energiju za fotosintezu, prilikom čega rastvaraju molekule vode u vodik i kisik, čije pak molekule s vremenom odlaze iz mora u zemljinu atmosferu. Jedna od tih bakterija nazvana Prochlorococcus marinus ujedno je najmanji i vjerojatno najzastupljeniji fotosintetični organizam na planeti. Po nekim procjenama zaslužna je za proizvodnju oko 10% proizvodnje kisika na planeti. Iako se ovaj postotak proizvodnje kisika u oceanima čini poprilično velik, u obzir moramo uzeti i činjenicu da određena količina kisika opada na podvodni životinjski svijet, jer kao što živa bića na kopnu trebaju kisik tako ga trebaju i živa bića u moru. Nažalost, u posljednje vrijeme u oceanima se javlja problem hipoksije, gdje proizvodnja kisika u moru u velikoj mjeri opada pa u tim područjima uopće ne postoji mogućnost preživljavanja. Zbog globalnog zagrijavanja i onečišćenja mora, ovaj fenomen se u posljednje vrijeme pojavljuje sve češće, a mjesta u morima sa ekstremno niskom proizvodnjom kisika nazivaju se mrtvim zonama. Za ovaj problem se znalo i u prošlom stoljeću, međutim o uzrocima toga se samo nagađalo. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, uočen je na oko 45 lokacija, dok u današnje vrijeme imamo oko 700 lokacija. Prema nekim procjenama, otvoreni ocean je u posljednjih 50 godina izgubio oko 77 milijardi tona kisika odnosno oko 2% njegove ukupne koncentracije. Sa smanjenom proizvodnjom kisika, mora postaju toplija, apsorbiraju veću količinu ugljik dioksida te samim time utječu i na život u morima i prijete opstanku mnogih životinjskih vrsta. Nedostatak kisika posebno smeta brzim ribama kao što su tuna, sabljarka i morski pas, budući da trebaju veće količine energije, dok neke druge vrste kao što su mikrobi, meduze i sipe mnogo bolje podnose manjak kisika. Naravno, na ovakvo stanje ne utječe samo nedostatak kisika, već i povećan udio industrijskog otpada iz kojeg nastaju kemikalije dušika i fosfora, posebno u priobalnim područjima i zatvorenijim morskim sustavima kao što su Crno more i Baltičko more.

Apsorpcija ugljičnog dioksida

Oceani također imaju ulogu apsorpcije ugljičnog dioksida. Prema istraživanjima koja su počela negdje oko 70 ih godina prošlog stoljeća, oceani mogu apsorbirati mnogo više ugljičnog dioksida negoli sama zemljina atmosfera. Za usporedbu, zemljina atmosfera sadrži oko 750 gigatona ugljičnog dioksida (Gtc), dok oceani mogu sadržati čak 39 000 gigatona (Gtc). Smatra se zapravo da su upravo oceani najveći spremnik ugljičnog dioksida na planeti. Međutim, pretjeranim onečišćenjem i čovjekovim neodgovornim postupanjem poremetila se ravnoteža i u ovom aspektu. Procjenjuje se da su od pojave industrijske revolucije oceani apsorbirali oko 40% ugljičnog dioksida kojeg je čovječanstvo proizvelo. Povećanom apsorbcijom ugljičnog dioksida dolazi do takozvanog zakiseljavanja mora. Primjerice, organizmi kao što su školjke, koralji i kamenice zbog zakiseljavanja imaju problema sa izgradnjom ljuski što ih čini mnogo osjetljivijima i ranjivijima, a mnogi morski organizmi imaju problema i sa fotosintezom. Već sada se smatra da je zakiseljavanjem mora uništeno oko 50% koraljnih grebena te mnoga ribolovna područja. Mnogi morski sustavi su iznimno osjetljivi pa stoga i najmanja promjena kod razine saliniteta, temperature ili kiselosti mora itekako utječe na njih. Zakiseljavanjem, mora postaju manje alkalna, odnosno opada njihova PH vrijednost, pa su samim time ugrožene i čovjekove prehrambene navike.

Oceani i klima

Svjetska mora također su bitan čimbenik u regulaciji klime na planeti Zemlji. Većina sunčeve energije koja dopire do zemlje pohranjuje se u oceanima. Oceani se zapravo ponašaju kao zemljin termostat te upijajući toplinu iz sunca stvaraju vodene pare i zagrijavaju atmosferu. Budući da većinu topline upije područje oko ekvatora, vodoravne i okomite oceanske struje oblikuju i raznose tu toplinu diljem planeta, ponekada i tisućama kilometara daleko. Najpoznatiji primjer je golfska ili atlantska struja koja preusmjerava toplu vodu iz Meksičkog zaljeva i Floride prema sjevernom Atlantiku i Europi. Kada dospije u Europu topla voda se hladi, postaje gušća i spušta se na veće dubine te se vraća na jug gdje donosi hladnu vodu. Mnoga istraživanja su pokazala da je golfska struja u posljednjih 1600 godina najslabija te upućuju na njeno usporavanje. Mnogi smatraju da je to posljedica otapanja leda na Arktiku i Grenlandu čime se utječe na način protoka vode kroz različite dubine. Kruženje vode u prirodi jedan je od ključnih elemenata te njegovim poremećajem dolazi do nepredviđenih promjena u prirodi i vremenu. S povećanim razinama pare u zemljinoj atmosferi sve je teže predvidjeti i dostupnost vode, što znači da bi neka područja mogla imati sve jače suše, a neka područja sve jače kiše. Na ovaj način sve više se povećava i rizik od ekstremnih vremenskih uvjeta. Mnoge neuobičajene hladnoće, vrućine, poplave i suše zapravo su posljedica ovog fenomena. Uobičajeno mišljenje o klimatskim promjenama je da će doći do velikog zagrijavanja te da će vrijeme biti sve toplije i toplije, što je donekle točno, međutim, prava istina je ta da će zbog poremećaja kruženja vode u prirodi doći do ekstremnih vremenskih prilika koje ćemo sve teže moći predvidjeti i sa kojima ćemo se sve teže nositi.

Kako doprinijeti?

Mnoge direktive svjetskih i europskih zakonodavnih tijela usmjerene su na smanjenje zagađenja mora, smanjenje ugljičnog dioksida, pretjeranog izlova, kao i postupno odbacivanje proizvoda od plastike, pogotovo one jednokratne. Plastika također kao teško razgradivi element predstavlja veliki problem. Ostaci plastike pronađeni su u mnogim životinjskih vrstama poput ptica, tuljana, kitova, riba, kornjačama kao i školjkama. Mnoge od ovih vrsta spadaju u ljudski prehrambeni lanac, pa stoga plastično zagađenje ima velik utjecaj i na čovjekovo zdravlje. U europskoj uniji, mjerenjem morskog otpada utvrđeno je da oko 80 % otpada čini upravo plastika, od čega oko 34% otpada čini plastika za jednokratnu upotrebu, dok plastika za ribolov čini oko 46% otpada. Prema nekim izračunima, samo 5% proizvoda od plastike ostaje u ekonomiji dok ostatak zapravo biva bačen. Doprinijeti smanjenju zagađenja oceana možete i sami. Primjerice smanjenjem vlastitog ugljičnog otiska (korištenje bicikla umjesto automobila, korištenje javnog prijevoza), smanjenjem potrošnje energije tako da aparate koje koristite u vlastitom domu podesite na način da troše što manje energije, izbjegavanje umjetnih gnojiva i naravno izbjegavanjem uporabe proizvoda od plastike. S vremena na vrijeme možete se priključiti dobrovoljnim akcijama čišćenja plaže ili podmorja. Kada ste na plaži mnogo toga ćete napraviti samo ako počistite iza sebe ili drugih na odlasku, jer većina otpada koje ostavimo na plaži zbog podizanja plime i valova zapravo završi u moru.

No, najveći doprinos i najbrži način da se spase oceani je prestanak konzumiranja ribe i morskih plodova. Novija istraživanja pokazuju da su najveći zagađivači i “štetnici” za mora i oceane upravo ribarske mreže i koče. One stružu i ogoljuju morska dna i eksplatiraju morski život u nezamislivom količini (jednom godišnje se uništi i do 3,9 milijardi hektara morskog dna).

S prestankom konzumiranja ribe vi ćete zaštitit i ostale životinjske vrste od izumiranja npr. delfine, kitove, morske pse, kornjače, morske ptice… znatno smanjiti izvor plastike koja završi u moru, smanjiti globalno zagrijavanje te ćete spriječiti unos štetnih tvari u svoj organizam poput teških metala, žive, mikro plastike PCB-a, dioxin-a i tako poboljšati svoje zdravlje! Oceani čine dom za 80% svog života na zemlji – za nas mali korak za njega znači spas.

Autor: Goran Mizdrak